Porez na nekretnine

 

Porez na nekretnine (real estate tax) je vrste poreza na imovinu koji podrazumijeva oporezivnje pojedinačnih dijelova imovine, prije svega građevinskih objekata i zemljišta. Obično se plaća godišnje, a porezna osnovica je vrijednost nekretnine. U Hrvatskoj nema jedinstvenog vrijednosnog poreza na nekretnine već se one oporezuju kroz više vrsta poreznih oblika:

• korisničke naknade povezane s nekretninama: komunalna naknada, naknada za uređenje voda i direktna spomenička renta
• porez na kuće za odmor i porez na korištenje javnih površina
• porez na promet nekretnina i porez na nasljedstva i darove kao povremeni porez kod kojih porezna obveza nastaje u slučaju transakcije
• porez na dohodak od imovine u slučaju:
  • zarade na prodaji nekretnina stečenih kupnjom, darovanjem, nasljeđivanjem ili gradnjom u vlastitoj režiji ukoliko se otuđe u razdoblju kraćem od dvije godine od nabave, osim u slučaju da nekretnina poreznom obvezniku ili članovima njegove obitelji služi za stanovanje
  • zakupa ili najma nekretnine

Iako je Hrvatska za sada odustala od oficijelnog poreza na nekrentine koji je prema predloženom modelu trebao zamijeniti komunalnu naknadu i to isključivo radi izuzetno negative percepcije javnosti da se radi o uvođenju novog poreza (što de facto i nije bio slučaj), pitanje je kada će se ta tema ponovno aktualizirati, posebno u kontekstu činjenice da je Hrvatska praktički jedina zemlja u Europskoj uniji koja nema takvog poreza.

Pretpostavka uvođenju poreza na nekretnine čija bi porezna osnovica bila vrijednost nekretnine je uređen i efikasan sustav koji podrazumijeva uređene zemljišne knjige i kvalitetne katastarske podatke o nekretnini koji sadrže vlasnika, veličinu i smještaj, razrađen sustav olakšica, stručne administrativne kapacitete koji su u stanju pravovremeno i u cijelosti realizirati postavljene zadaće, te punu informatizaciju javne uprave na svim razinama.

U tom je smislu ispravna bila politička procjena da u trenutku uvođenja poreza na nekretnine u 2017. godini Hrvatska nije realno raspolagala kapacitetima koji bi bili u stanju provesti takav projekt, ali ni zakonska rješenja nisu nudila cjelovito rješenje čija bi posljedica bila suvremeni princip vrijednosnog (ad valorem) oporezivanja nekretnina.